Malta
Ostrvsko gostoprimstvo
Nakon 7 godina čekanja na teritoriju, španski kralj Karlo V dopušta vitezovima da se nastane na Malti. Za dva vijeka koliko su ovdje proveli, vitezovi su se pokazali i kao veliki graditelji. Naime, to je period u kojem će ostrvo dobiti svoj današnji izgled, a pripadnici reda i svoje konačno ime - Malteški vitezovi.
Vitezovi su na Maltu stigli 26. oktobra 1530. godine, i tu će ostati nešto više od dva i po vijeka, sve do 1798., kada je Napoleon osvojio ostrvo. Egzistencija na Malti je druga mornarička faza u istoriji Reda. Premda je izgledalo da su ovdje, na Malti, zahvaljujući relativnoj izolovanosti, samostalnosti i lakoj kontroli ambijenta mogli više da se posvete pobožnosti, i izvornim funkcijama Reda, što su vitezovi doista i činili, gradeći bolnice i služeći siromašnima i nemoćnima, ipak su i ovdje morali da demonstriraju i svoje visoko vojničko odbrambeno umijeće, koje im je takođe uzdizalo slavu u ondašnjem svijetu. Njihova herojska odbrana od Turaka, koji su neuporedivo nadmoćnijim snagama opsadirali ostrvo 1565. godine, pozdravljena je u cijelom hrišćanskom svijetu, i proslavljana čak i u protestantskoj Engleskoj kao sjajna odbrana vjere.
Tako su dvojne aktivnosti na Malti, još jednom potvrdile izvorni moto Reda, definisan još od 1099. godine: Tuitio Fidei et Obsequium Pauperum - Braniti vjeru i služiti siromašnima!
Odmah po dolasku na ostrvo, vitezovi su 1532. godine osnovali bolnicu za 564 pacijenta, koje su lično služili i koji su dobijali najbolja jela: "bijeli hljeb na srebrnom tanjiru", svjedoči o tome sačuvana literarna metafora. Bolnica, kao i njoj pridružene škole za anatomiju, hirurgiju i farmaciju, doživjele su svjetsku slavu.
Vitezovi su podigli La Valletu, novu prestonicu Malte, koja je postala središte umjetnosti sa sjajnim baroknim građevinama. Veličanstvena manastirska crkva Svetog Jovana Krstitelja završena je 1577, kao i službena zdanja poput Palate velikog majstora i Boravišta Vitezova. Javna biblioteka otvorena je 1761, Univerzitet 1768, a Škola za matematiku i nautičke nauke1786. godine.
Crkva Sv. Lorenca izgorela je u požaru 1532. godine. Uzrok požara bila je svijeća koja se prevrnula na orgulje i zapalila cijelu crkvu. Zid na kojem je bila ikona potpuno je izgorio, a ona je na čudesan način preživjela vatrenu stihiju i ostala neoštećena.
Ikona Bogorodice Filerimske, po dolasku na Maltu, najprije je bila postavljena u crkvi Svetog Lorenca, u selu Birgu, u blizini španskog utvrđenja Sant'Anhel, koju su Vitezovi transformisali u manastirsku crkvu Reda. O požaru iz 1532. godine, u kojem je na čudesan način ikona ostala sačuvana, svjedoči jedan dokument iz 1760. godine, iz Arhiva Vitezova u La Valleti, u kojem je zapisano:
U crkvi Sv. Lorenca ikona je ostala sve do 1571. godine, kada je Vitezovi prenose u novosagrađene crkve u La Valleti. Tokom turske opsade 1565. godine, crkvu i ikonu često je posjećivao veliki učitelj, crpeći snagu i provodeći vrijeme u molitvama. U septembru, dok se turska vojska povlačila, vitezovi su proslavljali pobjedu. Istoriografija bilježi:
Pobjeda nad Turcima proslavljena je i gradnjom nove crkve u novom središtu La Valeti, sagrađene odmah nakon 1565. godine, posvećene rođenju presvete Djevice, ali koja je dodatnom atribucijom Sv. Marija od Pobjede, očito upućivala na nedavno minuli slavni ishod bitke sa Turcima, i na zahvalnost koju su Vitezovi osjećali prema čudotvornim moćima presvete Bogorodice.
Prelazak u La Valletu, kao i prenošenje ikone Bogorodice Filermske u crkvu Svete Marije od Pobjede, bio je praćen litijom. O tom događaju, Bozio piše:
U crkvi Svete Marije od Pobjede ikona je ostala od 1571 do 1578, kada je prenešena u katedralu Svetog Jovana, koju je projektovao arhitekta Đirolamo Kasaro, u čijem je sastavu bila napravljena kapela, namijenjena Bogorodici Filermskoj. Kapela je bila obrađena izuzetno raskošno: ukrašavali su je mermer, pozlaćena bronza, srebro i drago kamenje, visokoumjetnička dekoracija i umjetničke slike.
Od 1578, p a sve do 1798, punih dvjesta godina, ikona je bila smještena u ovoj katedrali. Tokom svih ovih godina, po ondašnjim običajima, ikona Bogorodice Filerimske bila je redovno posjećivana i prekrivana najraznovrsnijim poklonima. Prilikom inventarisanja blaga koje je pripadalo kapeli, nađen je veliki broj safira, dijamanata i ostalog dragog kamenja. Prema jednom od mnogobrojnih zapisa koji su sačuvani u biblioteci katedrale Svetog Pavla u Mdini, među predmetima bio je
Ova sveta slika bila je prekrivena staklom. Povodom proslave rođenja Bogorodice, 1698. godine organizovana je prva ceremonija otkrivanja stakla i iskazivanja počasti ovoj čudotvornoj ikoni, zapravo prvoliku koji je u njoj ovaploćen, Djevi Mariji, majci Božijoj. O ovom događaju saznajemo iz originalnih istorijskih svjedočanstava, a u jednom od njih se kaže:
Ritual je nakon toga ponavljan svake godine, a njegov svečani karakter i visoki značaj, svojevrsna javna oda Bogorodici, mogu se takođe naslutiti i u sljedećem zapisu:
Sve ovo, međutim, nije pomoglo pred naletom Napoleonovih jedinica 1798. godine. Prvi put, vitezovi svetog Jovana, sada već Malteški vitezovi, praktično su se predali bez borbe. Malta je nemilosrdno opljačkana, odnesene su sve dragocjenosti iz palata i crkava, kako bi bio finansiran Napoleonov egipatski pohod. Tada je zaplijenjena i prvobitna dragocjena riza Bogorodice Filermske. Ferdinand fon Hompeš, veliki učitelj, koji će morati da se liši dostojanstva ove titule, osiromašen i ponižen, napustio je Maltu 18. juna u zoru, noseći sa sobom ikonu Bogorodice Filermske, zajedno sa dvije druge relikvije, >esticom >asnog Krsta i rukom Jovana Krstitelja, i nakon mjesec dana stigao u Trst. Iz Trsta su svetinje prenesene u Petrograd , zapravo u Gatčinu, i od tada počinje njihova "ruska istorija"
|
