Grčka
Rađanje kulta čudotvorne ikone
Brdo Filermo nalazi se desetak kilometara južno od grada Rodosa. Značenje njegovog imena je prijatelj samoće. Upravo zbog toga, ali i zbog ljepote prirode i pogleda koji se pruža sa ovog mjesta, od davnina je u ljudima budio potrebu za duhovnošću. Već od prvih godina 14. vijeka postaće jedno od najvažnijih hrišćanskih svetilišta u ovom dijelu Mediterana.
Prvo puzdano boravište čudotvorne ikone Bogorodice Filermke, u dalekoj prošlosti, jeste ostrvo Rodos u Egejskom moru, dugo vremena jedna od posljednjih stanica na hodočasničkom putu prema Svetoj zemlji. Ne postoje pouzdana svjedočanstva o tome kako je ikona dospjela na Rodos. Prema nekim pretpostavkama, ona je ovdje došla nakon krstaških pohoda na Konstantinopolj, koji je pao u ruke nevjernika, gdje se, dugo vremena, nalazila na vizantijskom dvoru, što bi, ukoliko je pretpostavka tačna, trebalo takođe da potvrdi njen nesumnjivo visoki estetski, religijski i ritualni značaj. Postoje i druge pretpostavke, poput one koju, u svojoj knjizi L'Ile de Rhodes iznosi Edoardo Bilioti, učenjak iz XIX vijeka, koji kaže:
Premda su činjenice iznesene ovdje podložne sumnjama, citat kao da ilustruje krug najvažnijih pitanja koja se vezuju za ikonu Filermske Bogorodice: njenu vezu sa Jevanđelistom Lukom, oslanjanje na legende i tradiciju, kao i sugestiju njenih izvornih čudotvornih moći. Prema lokalnoj tradiciji, na koju se očito poziva i Bilioti, u dubinama srednjeg vijeka, negdje između 1000. pa sve do 1100. godine, u jednoj omanjoj podzemnoj vizantijskoj crkvi na brdu Filerimo, rođen je kult ikone Bogorodice. Danas je ova crkva poznata kao kapela Sveti Đorđe Kostos.
Kada su, početkom 14. vijeka, pripadnici Bolničkog reda sv. Jovana dospjeli na Rodos, po svoj prilici, ikona je već bila predmet visokog poštovanja na brdu Filerimo, i to ne samo lokalnog stanovništva, nego i cijele regije, kao i hodočasnika koji su se na putu za Svetu zemlju ovdje zadržavali. Invaziju Rodosa, hospitalci su zajedno sađenovljanskim snagama započeli u junu 1306. godine, a osvajanje je definitivno završeno 1310. u malom krstaškom pohodu pod komandom velikog majstora. Od ovih vremena, pa sve negdje do 1817. godine, kada je proglašeno da u Ruskoj imperiji više ne postoji Red malteških vitezova, ova ikona je najdirektnije povezana sa istorijom i sudbinom ovog četvrtog po redu najstarijeg reda u katoličkoj crkvi, koji je u Jerusalimu, prije prvog krstaškog rata 1099. godine utemeljio blagosloveni Gerard. Prije toga su već postojali redovi bazilijanaca, avgustinaca i benediktinaca.
Dolaskom na Rodos vitezovi su adaptirali već postojeći lokalni kult Bogorodice, proglašavajući je vlastitom zaštitnicom. Takođe su se potrudili da prošire postojeće Svetilište, koristeći preostale djelove vizantijske crkve, spajajući dvije postojeće, u prošlosti već prepravljane šestougaone kapele. Postojanje ovih dviju kapela, kako piše Đovanela Feraris di ?ele, navodi na pomisao da su u njima svoj religijski kult razvijali i ujedinili Latini i Grci. Još jedan dokaz odanosti vitezova mjestu posvećenom Djevici ogleda se, kako takođe svjedoči gospođa Feraris, i u dekoraciji jedne podzemne kapele, izvedenoj najvjerovatnije između druge polovine XIV i prve polovine XV vijeka. U kapeli sretamo rijedak primjer zapadnog načina slikanja u vizantijskom ambijentu ostrva.
S obzirom na miješanje pravoslavnog svijeta Ostrva sa pripadnicima reda jovanovaca, može se govoriti i o tome kako je zajednički kult ikone Bogorodice Filermske zapravo neka vrsta snažne preekumenske manifestacije, koja cijeli vijek prethodi Crkvenom saboru iz Firence (1438-1442). O ovom kultu sačuvana su mnogobrojna svjedočenja putnika iz Evrope u Svetu zemlju. Ovi zapisi potvrdili su veliku slavu i osjećaj pobožnosti koji je ikona Bogorodice Filermske budila i među hodočasnicima Zapada, navodi istoričar Kristoforo Buondelmonte 1420. godine. Isto tako, kapetan vojske Republike Veneto , Bartolomeo Zamperti, 1478. godine u stihu je opjevao: "Potom sam vidio Filerimo i njegov zamak, gdje je naša Bogorodica pomilovala mnoge..."
Silom istorijskih prilika, hospitalci su na Rodosu morali, osim svoje osnovne aktivnosti vezane za izgradnju i praksu bolničkih prihvatilišta, da usavršavaju i svoja ratna umijeća, braneći ostrvo od inovjeraca. Na ostrvo su 1440. i 1444. godine atakovali Egipćani. Turci su prvu invaziju organizovali 1470. Prva velika opsada, koju je vodio Mesih-paša, potrajala je nekoliko mjeseci 1480. godine. Kada je bilo jasno da će uslijediti invazija, Savjet reda je donio odluku da se ikona Bogorodice Filermske prenese u grad Rodos, podvlačeći u odluci važnost ove slike sljedećim riječima:
Za stanovnike više mjeseci opkoljenog grada prisustvo ikone bilo je od izuzetnog značaja. Guillaume Caoursin, vicekancelar Reda, u svom "Opisu opsade grada Rodosa", svjedoči da je veliki učitelj, koji je komandovao odbranom grada, nakon što je osujetio jedan od najtežih turskih napada na Toranj i luku svetog Nikole
Nakon 89 dana opsade, 27. jula 1480. veliki učitelj Pierre d'Aubusson, naredio je da se na mjestu gdje su se vodile najžešće borbe, i gdje su Turci već izvršili proboj, istakne zastava Reda na kojoj je bio naslikan razapeti Isus Hrist između Djevice Marije i Jovana Krstitelja. Pogled na ovaj prizor bio je dovoljan da natjera Turke da sa strahom napuste zidine i već osvojene djelove grada i da ih primora na bijeg. Vjerodostojnost ovog događaja potvrđena je u mnogim izvorima i svjedočanstvima, a svakako je pomogla snaženju kulta Bogorodice i njenih čudotvornih moći. Ova pobjeda nad Turcima snažno je odjeknula u cijelom hrišćanskom svijetu, a njena slava potvrđena je i dvjema papskim bulama.
"7. juni, kada je okončana opsada Rodosa, papa je proglasio za sveti dan, a Viteški red je u znak sjećanja na ovaj nevjerovatan događaj sagradio tri bogomolje: pravoslavnu, jevrejsku i rimokatoličku."
Prva bula, pape Inoćentija VIII, napisana je 31. maja 1485. godine i u njoj se govori o čudesnom događaju koji je omogućio pobjedu nad Turcima, a isto tako je u njoj autorizovan papin nalog da se izgrade zavjetne crkve i kapela na Rodosu u slavu ove pobjede. Tako su nastale crkva Svete Marije od Pobjede, kao i crkva Svetog Pantelejmona. Druga bula, pape Julija II, od 25. juna 1507. godine, takođe podsjeća na opsadu Rodosa, kao i na način na koji je ona zaustavljena.
Nakon ove opsade, ikona je ponovo vraćena na brdo Filerimo, na kojem je veliki učitelj d'Aubusson dao da se proširi Svetilište i dvije kapele koje i dan danas nose njegovo ime.
U zapisu koji je 1473. godine ostavio Jan Hasensteinski de Lobkovic, stoji:
Po drugi put ikona je prenesena u grad zbog straha od novog turskog napada, o čemu svjedoči jedan izvještaj savjeta Reda od 12. januara 1513. godine.
Tokom priprema odbrane grada od napada Sulejmana II Veličanstvenog 1522. godine, ikona je ponovo napustila Filerimo i došla u grad Rodos. Poslije šest mjeseci opsade ogromne armade koju je dopremilo više od 400 brodova, Turci su najzad osvojili ostrvo, i 18. decembra vitezovi su morali da kapituliraju. O padu ikone Bogorodice Filerimske u turske ruke Bozio piše:
Nakon crkve Svetog Marka, kratko vrijeme ikona je bila i u Svetoj Katarini, odakle je, zajedno sa pripadnicima Reda, započeo njen drugi egzil. Velikom majstoru Philipu de l'Isle Adamu i njegovim vitezovima dopušteno je da časno odu, uključujući i mogućnost da sa sobom ponesu sve dragocjenosti. Prvog januara 1523. godine vitezovi su isplovili sa Rodosa. Tako je ikona Bogorodice Filerimske, zajedno sa Česticom Časnoga Krsta i desnom rukom Jovana Krstitelja, započela sedmogodišnji mediteranski krug lutanja, sve dok nije 1530. godine dospjela na Maltu.
|
